Fizički simptomi anksioznosti: zašto telo reaguje bez opasnosti

Žena zamišljeno gleda kroz prozor, fizički simptomi anksioznosti

Srce ubrza bez povoda. Grudi se stegnu. U grlu se pojavi knedla koja ne prolazi. Nalazi su uredni, lekar kaže da je sve u redu, a telo i dalje reaguje kao da se sprema nešto loše. Fizički simptomi anksioznosti su jedan od najčešćih razloga zbog kojih mi se ljudi javljaju. Skoro uvek nose isto pitanje: ako mi ništa nije, zašto se ovako osećam.

Odgovor je manje zastrašujuć nego što izgleda. Telo ne izmišlja. Ono radi tačno ono za šta je napravljeno, samo u pogrešnom trenutku.

Zašto se javljaju fizički simptomi anksioznosti

Deo nervnog sistema koji se zove simpatički ne traži dozvolu. Kada mozak proceni da postoji pretnja, pokreće reakciju bori se ili beži pre nego što stignete da razmislite. Nadbubrežne žlezde otpuštaju adrenalin i noradrenalin. Nešto sporije se uključuje i kortizol, koji oslobađa energiju iz zaliha.

Šta se dešava u telu za nekoliko sekundi

Srce kuca brže i snažnije. Krv se preusmerava ka velikim mišićima ruku i nogu. Disanje se ubrzava. Varenje se usporava, jer u bekstvu ono nije prioritet. Zenice se šire, znojenje raste, mišići se zatežu. Sve to ima smisla ako pred vama stoji stvarna opasnost.

Problem je što mozak ne pravi finu razliku između opasnosti i misli o opasnosti. Sećanje, briga ili sam telesni osećaj mogu da pokrenu isti sistem. Zato reakcija dolazi u redu u prodavnici, u autu na semaforu ili u tri ujutru. Britanska zdravstvena služba NHS opisuje isti mehanizam: telo otpušta hormone stresa, a to donosi ubrzan rad srca, znojenje i nedostatak vazduha.

Anksioznost i simptomi u telu koje ljudi najčešće opisuju

U razgovoru sa klijentima čujem uglavnom istu listu. Evo šta stoji iza svakog od tih osećaja.

  • Lupanje srca. Adrenalin ubrzava i pojačava otkucaje, pa oni postaju čujni i u potpunom mirovanju.
  • Stezanje u grudima. Međurebarni mišići i dijafragma se zategnu, disanje postaje plitko i visoko.
  • Osećaj da vazduh ne ulazi. Grudni koš je napet, pa udah deluje nedovršeno, iako je zasićenost kiseonikom uredna.
  • Knedla u grlu. Mišići grla i gornjeg dela jednjaka ostaju u napetosti, pa se javlja osećaj da nešto stoji, dok gutanje hrane najčešće ide normalno.
  • Vrtoglavica i osećaj nestvarnosti. Posledica ubrzanog disanja i promene protoka krvi kroz mozak.
  • Trnjenje u prstima i oko usana. Pad ugljen dioksida u krvi menja podražljivost nerava.
  • Mučnina i grčevi u stomaku. Varenje se privremeno gasi dok je telo u pripravnosti.
  • Drhtavica. Mišići su napunjeni energijom koju nisu potrošili.
  • Znojenje i talasi vreline. Telo se hladi unapred, za napor koji očekuje.
  • Napetost vrata i vilice. Dugo trajanje pripravnosti ostavlja trag u držanju tela i u glavobolji.
Ruke drže šolju čaja, smirivanje disanja i simptomi anksioznosti u telu
Sporije disanje ne rešava sve, ali telu daje prvi znak da opasnosti nema.

Hiperventilacija: zašto brzo disanje pravi vrtoglavicu i trnjenje

Ovaj deo najviše olakšava ljudima kada ga prvi put čuju. Kada dišete brže nego što je telu potrebno, izbacujete previše ugljen dioksida. To nije sitnica. Ugljen dioksid drži kiselost krvi u uskom rasponu i utiče na širinu krvnih sudova u mozgu.

Kada njegov nivo padne, krvni sudovi u mozgu se blago suze. Osećaj je vrtoglavica, magla u glavi, utisak da ste izmešteni iz sopstvenog tela. Istovremeno se menja ravnoteža kalcijuma, pa nervi postaju osetljiviji. Otud trnjenje u šakama, stopalima i oko usta. Paradoks je u tome što se sve to javlja zato što udišete previše, a ne premalo.

Lupanje srca i knedla u grlu: da li je anksioznost ili srce

Ovo pitanje zaslužuje jasan odgovor, bez ulepšavanja. Nisam lekar i ne postavljam telesne dijagnoze. Ono što mogu je da prenesem razliku koju opisuju kardiolozi.

Bol koji dolazi od srca se češće opisuje kao pritisak ili stezanje, kao teret na grudima. Često se širi u ruku, vilicu, vrat ili leđa. Javlja se pri naporu i ne popušta. Bol u panici je češće oštar ili probadajući, ostaje na jednom mestu, dolazi u mirovanju i prolazi za nekoliko minuta do sat vremena.

Ova razlika je orijentir, a ne pravilo. Ako niste sigurni šta se dešava, postupite jednostavno: pozovite hitnu pomoć. Niko vam neće zameriti što ste proverili.

Kada fizički simptomi anksioznosti traže lekarski pregled

Anksioznost se ne postavlja pogađanjem. Vredi otići kod lekara kada se bol u grudima javlja pri naporu, kada se širi u ruku ili vilicu, kada postoji nesvestica sa gubitkom svesti, kada ubrzan rad srca traje dugo i ide uz jak zamor, kada gubite na težini bez objašnjenja, ili kada knedla u grlu ide uz otežano gutanje čvrste hrane i promuklost koja ne prolazi.

Štitna žlezda, anemija, poremećaji srčanog ritma i neki lekovi umeju da naprave sliku vrlo sličnu anksioznosti. Zato osnovni nalazi imaju vrednost. U mom radu polazim od toga da je telesni deo proveren. To nije formalnost, to je temelj na kome se dalje gradi.

Zašto uredni nalazi ne smiruju strah

Ovde počinje deo koji ljude najviše zbunjuje. Papir kaže da je sve u redu, a strah se vrati isto veče. Neko potraži drugo mišljenje. Neko ponovi analize za tri meseca.

Struka to prepoznaje. Velika analiza četrnaest randomizovanih studija, sa oko četiri hiljade ispitanika, pokazala je da dijagnostički testovi kod niske verovatnoće ozbiljne bolesti vrlo malo smanjuju brigu i praktično ne menjaju to koliko dugo simptomi traju.

Razlog je jednostavan kada se izgovori naglas. Nalaz odgovara na pitanje da li je telo bolesno. Strah postavlja sasvim drugo pitanje: da li sam bezbedan. To drugo pitanje se ne rešava papirom. Svaka nova provera kratko olakša, pa pojača potrebu za sledećom. Tako nastaje krug u kome sve više pažnje ide na telo, a telo na pažnju odgovara pojačanim signalima.

Zbog toga se u psihoterapiji za anksioznost ne trudimo da još jednom dokažemo da ste zdravi. Radimo na odnosu prema sopstvenim telesnim osećajima. Kada stezanje u grudima prestane da znači opasnost, telo postepeno prestaje da ga pojačava. Kada simptomi dolaze u naletima, sa jasnim vrhuncem i strahom od gubitka kontrole, korisno je usmeriti se na rad sa paničnim napadima. Kada je u pozadini dugo preopterećenje na poslu ili kod kuće, tema postaje stres koji traje predugo.

Ne obećavam da simptomi nestaju po planu. Obećavam da se o njima može razgovarati mirno, i da se strah od sopstvenog tela može smanjiti.

Česta pitanja

Mogu li fizički simptomi anksioznosti da traju danima?

Mogu. Nalet adrenalina traje kratko, ali napetost mišića i povišen kortizol se povlače sporije. Zato posle burnog dana ostaje stezanje u vratu, umor ili osećaj knedle koji se vuče danima.

Da li je knedla u grlu uvek anksioznost?

Nije. Refluks, upale i problemi sa štitnom žlezdom daju sličan osećaj. Ako uz knedlu postoji otežano gutanje čvrste hrane, bol ili promuklost koja traje, prvo idite kod lekara.

Može li mi lupanje srca od anksioznosti naškoditi?

Zdravo srce podnosi ubrzan rad, isto kao pri trčanju uz stepenice. Sam osećaj je neprijatan, ali nije oštećenje. Ako imate poznatu srčanu bolest ili nepravilan ritam, o tome odlučuje vaš kardiolog.

Ako se prepoznajete u ovom tekstu, ne morate ništa da odlučujete odmah. Ponekad je dovoljno da jednom naglas ispričate šta se dešava sa vašim telom i kada je počelo. Tome i služi prvi razgovor sa psihoterapeutom: da se vidi šta vam treba, bez obaveze da nastavite. Vrata su otvorena kada vam bude odgovaralo.