Psihoterapija za stres i sagorevanje - Novi Sad
- Ustajete umorni. Dan tek počinje, a vi već računate koliko još treba da izdržite. Obaveze se gomilaju, a vi imate sve manje volje da ih uopšte dodirnete. Uveče ste prazni, ali ne uspevate da se opustite. I onda se pitate zašto vam je toliko teško nešto što ste godinama radili bez razmišljanja.
- Ako se već mesecima pitate kako se izboriti sa stresom koji ne popušta, niste slabi i sasvim sigurno niste jedini. Stres koji predugo traje menja i telo, i raspoloženje, i način na koji gledate na sebe. Psihoterapija je mesto gde to počinjete da razmršujete, bez žurbe i bez procenjivanja. Ne morate znati tačno odakle da počnete. Dovoljno je da postoji nešto što vam je teško da nosite sami.
OBLASTI
Šta je psihoterapija za stres i sagorevanje?
Psihoterapija za stres i sagorevanje je razgovor sa jasnim ciljem. Ne svodi se na to da vam neko kaže da manje radite i više spavate. Zajedno gledamo šta vas tačno iscrpljuje, kako reagujete kada pritisak poraste i šta se u tim trenucima dešava u vašim mislima, u vašim osećanjima i u vašem telu. Kada to postane vidljivo, prestaje da bude nešto što vas napada niotkuda.
Hronični stres ne nastaje preko noći. Nastaje kada se opterećenje ponavlja, a pauze se skraćuju, pa telo ostane u stalnoj pripravnosti. Odatle napetost u ramenima i vilici, plitak san, glavobolje, stomačne tegobe, ubrzano srce, kratak fitilj i osećaj da vas i sitnice izbacuju iz takta. Mnogi tada pomisle da nešto ozbiljno nije u redu sa njihovim zdravljem. Češće je u pitanju telo koje predugo nije imalo priliku da se spusti.
U radu se oslanjam na RE&KBT psihoterapiju, a po potrebi koristim i tehnike iz EMDR, ACT i CFT pristupa. Praktično, to znači da radimo na nekoliko strana odjednom: na mislima koje pojačavaju pritisak, na tome kako da se nosite sa neprijatnim osećanjima umesto da se borite sa njima, i na tome da prema sebi budete blaži nego što ste do sada bili. Psihoterapija nije bauk. Ne morate biti u haosu da biste potražili podršku.
Ova stranica je za odrasle osobe koje već duže vreme funkcionišu na rezervi. Ne morate imati dijagnozu, ni ime za ono što vam se dešava, ni uredno spakovanu priču o tome kako je počelo. Dovoljno je da primećujete da vam je teže nego ranije.
Možete se javiti ako:
- vas stres na poslu prati i kada izađete iz kancelarije, pa nedeljom uveče već osećate knedlu u grlu
- prepoznajete burnout simptome kao što su iscrpljenost, ravnodušnost prema poslu koji vam je nekada nešto značio i osećaj da ništa što uradite nije dovoljno
- vas hronični stres drži budnim noću, a ujutru se budite umorniji nego kada ste legli
- ste postali razdražljivi prema bliskim ljudima i to vam se nimalo ne dopada
- ste izgubili volju za stvarima koje su vam ranije prijale, pa vam i odlazak među ljude deluje kao obaveza
- imate telesne tegobe, česte prehlade ili napetost za koje vam je rečeno da su povezane sa stresom
Ako se prepoznajete u nekoliko ovih stavki, to nije znak da ste podbacili. To je znak da opterećenje traje duže nego što se sopstvenim snagama može izneti. Podrška u tom trenutku nije luksuz, nego razuman potez.
Kome je namenjena psihoterapija za stres i sagorevanje?
Stres sam po sebi nije neprijatelj. Kratkotrajno vas pokreće, izoštri pažnju i pomogne vam da završite ono što je važno. Problem počinje kada nema kraja. Kada se rokovi nastavljaju jedan na drugi, kada je odgovornost velika, a kontrola mala, i kada uvek postoji još nešto što bi trebalo uraditi. Telo tu razliku ne pravi. Ono samo registruje da opasnost ne prolazi.
Sindrom sagorevanja na radu obično se opisuje kroz tri stvari. Prva je duboka iscrpljenost koja ne nestaje posle sna ni posle odmora. Druga je emocionalna distanca, kada se u vama javi ravnodušnost ili gorčina prema poslu i ljudima sa kojima radite. Treća je pad osećaja lične uspešnosti, kada vam se čini da ništa ne radite dovoljno dobro, iako spolja sve izgleda uredno. Sagorevanje je vezano za radni kontekst, ali retko ostane samo tamo. Preliva se na san, na zdravlje, na odnose kod kuće.
Burnout simptomi se retko jave odjednom. Granica se najčešće ne primeti dok se ne pređe. Ljudi mesecima govore sebi da je ovo samo gust period. Onda jednog jutra shvate da ne mogu da se nateraju da otvore laptop, da plaču bez jasnog povoda ili da ih poziv nadređenog uznemiri više nego što ima smisla. Ako vam ovo zvuči poznato, nemate problem sa voljom. Imate iscrpljen sistem kojem treba drugačija briga.
Kada stres pređe u sagorevanje?
Godišnji odmor pomaže telu da predahne, ali ne menja ono što vas iscrpljuje. Vratite se, prvih par dana je podnošljivo, a onda ste za nedelju dana tačno tamo gde ste bili. Mnogi tada zaključe da sa njima nešto nije u redu, jer ni odmor nije upalio. Odmor nije zakazao. Samo je rešavao posledicu, a ne ono što je stvara.
Ispod hroničnog stresa najčešće stoje stvari koje se ne vide u kalendaru. Perfekcionizam koji ne dozvoljava da nešto bude završeno dovoljno dobro. Teškoća da se kaže ne, pa se obaveze skupljaju. Osećaj krivice kada stanete, kao da odmor treba zaslužiti. Uverenje da morate sve sami, jer bi traženje pomoći značilo da niste dorasli. Na tome se u psihoterapiji radi konkretno, korak po korak, i zato promena traje i posle povratka na posao.
Zašto odmor nekad nije dovoljan?
Prvi razgovor nije ispit. Pričate onoliko koliko vam je u tom trenutku lako i nema pitanja na koje morate odgovoriti. Na početku pravimo neku vrstu mape: šta vas troši, šta vas puni, gde se javljaju prve pukotine i kako je izgledao period pre nego što je postalo ovako teško. Već to mnogima donese olakšanje, jer se rasuti umor konačno sklopi u sliku koja ima smisla.
Posle toga radimo na konkretnim stvarima. Na prepoznavanju ranih signala, dok su još tihi. Na tehnikama koje pomažu telu da se spusti kada napetost naraste. Na mislima tipa moram sve da stignem i ne smem da razočaram, koje pritisak održavaju u životu. Na postavljanju granica na poslu i van njega, onako kako je vama izvodljivo. I na vraćanju stvari koje vas pune, jer se one prve gube, a poslednje vraćaju. Tempo je vaš i ništa se ne radi na silu.
Sagorevanje često dođe zajedno sa velikom promenom. Selidba, gubitak ili promena posla, razvod, bolest u porodici, novo roditeljstvo, kraj jednog perioda života koji vam je bio poznat. Životne krize i velike prekretnice troše mnogo više snage nego što se sa strane vidi, čak i kada je promena nešto što ste sami želeli. U takvim trenucima normalno je izgubiti oslonac i ne znati ko ste u novim okolnostima. I to je tema za psihoterapiju, jednako kao i stres na poslu.
Kako izgleda rad na stresu?
Psihoterapija za stres i sagorevanje u Novom Sadu i online
Radim uživo u Novom Sadu, a seanse su moguće i online, ako vam tako više odgovara ili ako ne živite u Novom Sadu. Online rad je praktičan ako radite dugo, putujete ili teško izdvajate vreme za dolazak. Suština je ista, bez obzira na to da li sedimo u istoj prostoriji ili se čujemo preko ekrana.
Ako razmišljate o tome da se javite, ne morate imati spremno objašnjenje. Dovoljno je da kažete da vam je teško i da tako traje već neko vreme. Možete me pozvati na 064 223 4321 ili pisati na office@petkovicvesna.com, pa ćemo se dogovoriti oko termina.
Psihoterapeutkinja sam pod supervizijom. Završila sam master studije kliničke psihologije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu, edukaciju iz RE&KBT psihoterapije, kao i edukacije iz EMDR, ACT i CFT terapije. U svom radu se bavim anksioznošću, paničnim napadima, brigom, stresom, strahovima, traumatskim iskustvima i emocionalnim poteškoćama. Kao zasebnu uslugu nudim i koučing, za one koji žele rad usmeren na ciljeve i organizaciju, a ne na terapijske teme.
Zakažite prvi razgovor
Možete mi se javiti ako želite da proverimo da li je ovakav rad odgovarajući za ono kroz šta prolazite. Ne morate unapred znati da li je u pitanju stres, stres ili nešto drugo.
U prvoj poruci ne morate detaljno opisivati sve. Dovoljno je da napišete zbog čega se javljate i kada bi vam odgovaralo da razgovaramo. Sve ostalo možemo zajedno da složimo u prvom razgovoru.
Ako vam je lakše da prvo vidite kako izgleda početak, pogledajte stranicu o prvom razgovoru. Ako vam više odgovaraju razgovori iz vašeg prostora, tu je i online psihoterapija.
Najčešća pitanja
o psihoterapiji
Kako da znam da li je u pitanju običan umor ili sagorevanje?
Umor prolazi posle sna, vikenda ili nekoliko slobodnih dana. Sagorevanje ostaje. Ako se budite umorni i posle odmora, ako vam je posao koji vam je nekada nešto značio postao ravnodušan ili mučan, i ako imate osećaj da ništa ne radite dovoljno dobro, verovatnije je da govorimo o sagorevanju. Na prvom razgovoru to zajedno razdvojimo, bez brzopletih zaključaka.
Da li psihoterapija pomaže ako je problem zaista u poslu, a ne u meni?
Pomaže, jer psihoterapija ne polazi od toga da je neko kriv. Okolnosti na poslu često jesu objektivno teške i to se ne umanjuje. Ono na šta možete uticati jeste kako reagujete, gde postavljate granice, kada i kako tražite podršku i koliko od tereta nosite sami. Upravo se tu obično nađe prostor za disanje, i pre nego što se spoljne okolnosti promene.
Kako izgleda prvi razgovor?
Prvi razgovor nije ispit. Ispričate šta vas je dovelo, koliko dugo traje i kako izgleda vaš svakodnevni dan. Ja postavljam pitanja koja pomažu da se slika izbistri i zajedno dogovorimo na čemu bi imalo smisla da radimo. Ako u nekom trenutku ne želite o nečemu da govorite, to je sasvim u redu.
Mogu li da radim online ako nisam iz Novog Sada?
Možete. Online seanse su namenjene odraslim osobama iz drugih gradova i iz inostranstva, kao i onima kojima raspored ne dozvoljava dolazak. Potrebni su vam miran prostor, pristojna internet veza i vreme u kojem vas niko ne prekida. Za dogovor oko termina javite se na 064 223 4321 ili na office@petkovicvesna.com.
Psihoterapija sa mnom iz ugla mojih klijenata
Panični napadi su me zaključali u kuću, a strah od napada na ulici, na otvorenom, je postao moj stalni pratilac. Kroz terapiju, dobio sam ne samo strategije za trenutno smirivanje, već i dublje razumevanje zašto se napadi dešavaju. Najvažnije: verovao sam terapeutkinji jer sam video, na njenom ličnom primeru, da je izlečenje moguće. Danas ponovo putujem, družim se i pravim planove bez straha. To je neprocenjivo za mene. Hvala.
Godinama sam pokušavao da se borim protiv briga i anksioznosti. I uvek bih gubio. Na terapiji sam naučio da se anksioznost ne mora eliminisati, već transformisati. Terapeutkinja mi je pomogla da se uhvatim u koštac sa svim tim neprijatnim osećajima. Sada mi je jasno da su moje brige – rešive. Da je sve rešivo. Iako još uvek idem na terapije – osećam se osnaženo i lakše mi je u životu.
Ja sam mislila da niko ko nije doživeo taj užas panike ne može stvarno da razume. Od tuda i moje nepoverenje prema psiholzima i terapeutima. I bila sam u pravu. Vesna je neko ko profesionalni rad temelji na ličnom iskustvu. I to je bilo ključno u našem radu. Nije me samo naučila tehnikama koje mogu sada da primenjujem, već mi je ispričala, pokazala put izlečenja koji je i sama prešla. Nestao je osećaj usamljenosti i srama. Sada ja kontrolišem paniku, umesto da ona kontroliše mene.