Prvi razgovor sa psihoterapeutom
- Prvi razgovor sa psihoterapeutom često nosi više pitanja nego samih odgovora. Možda razmišljate: šta ako ne znam šta da kažem, šta ako mi bude neprijatno, da li ću morati odmah da pričam o svemu, da li će me neko analizirati ili procenjivati?
- Ako vam je ovo prvi put da razmišljate o psihoterapiji, važno mi je da znate: prvi razgovor nije ispit, nije saslušanje i ne morate doći sa savršeno objašnjenim problemom. To je prostor da se upoznamo, da čujem šta vas dovodi i da zajedno vidimo šta bi vam moglo biti korisno.
OBLASTI
Prvi put na psihoterapiji?
Ako nikada ranije niste bili na psihoterapiji, sasvim je prirodno da osećate nesigurnost ili da imate mnogo pitanja. Mnogi ljudi pre prvog dolaska zamišljaju neprijatnu tišinu, osećaj da moraju da objasne ceo svoj život ili strah da će biti procenjivani.
U stvarnosti, prvi razgovor je mnogo jednostavniji nego što većina očekuje.
Ne morate znati tačno šta vam je. Ne morate imati spremne odgovore. Ne morate unapred odlučiti da li želite dugoročnu psihoterapiju. Dovoljno je da dođete sa onim što vas trenutno muči ili sa osećajem da vam je potreban razgovor.
Nekada osoba dođe zbog anksioznosti, paničnih napada, stresa, brige ili emocionalne preplavljenosti. Nekada zbog problema u odnosima, životne promene ili osećaja da se dugo bori sama. A nekada samo sa rečenicom:
„Ne znam tačno šta mi se dešava, ali znam da više ne želim da budem sam/a sa tim.“
I to je sasvim dovoljno za početak.
Prvi razgovor nije mesto na kom morate da se dokazujete. To je prilika da upoznate proces, postavite pitanja, vidite kako izgleda rad sa psihoterapeutom i procenite da li vam takav prostor odgovara.
Prvi razgovor može biti koristan kada osećate da vam je potrebna podrška, ali niste sigurni da li je psihoterapija “za vas”. Ne morate čekati da stvari postanu neizdržive da biste se javili.
Možete zakazati prvi razgovor ako:
- osećate anksioznost, napetost, brigu ili strah
- imate panične napade ili strah od ponovne panike
- prolazite kroz stresan ili emocionalno težak period
- stalno analizirate, preispitujete se ili očekujete najgori ishod
- osećate da vas nešto iz prošlosti i dalje opterećuje
- želite da razumete sebe, svoje reakcije i ono što vam se ponavlja
Prvi razgovor ne znači da ste “slabi”, “u haosu” ili da nešto sa vama nije u redu. To znači da ste spremni da ne nosite sve sami.
Kada je dobar trenutak da zakažete prvi razgovor?
Na početku razgovaramo o tome zbog čega ste se javili. Možete pričati spontano, bez posebne pripreme. Ne postoji tačan redosled kojim morate izlagati problem.
Mogu vas pitati šta vas trenutno najviše opterećuje, kada ste primetili da se to dešava, kako se odražava na vaš svakodnevni život i šta ste do sada pokušavali da uradite. Ne pitam da bih vas procenjivala, već da bih bolje razumela vašu situaciju.
U prvom razgovoru ne moramo ulaziti u najteže teme ako niste spremni. Važno je da razgovor ima tempo koji možete da podnesete. Nekada je prvi cilj samo da se osećate dovoljno sigurno da kažete odakle bismo mogli da krenemo.
Šta se obično dešava tokom prvog razgovora?
To je jedna od najčešćih briga. Ljudi često misle da pre prvog razgovora moraju da znaju šta je “glavni problem”, da objasne sve jasno i da ne zvuče konfuzno. Ne morate.
Možete početi od onoga što vam je najlakše da izgovorite. To može biti jedna situacija, jedan osećaj, jedna misao koja se stalno vraća, telesna napetost, panični napad, odnos koji vas boli ili samo osećaj da ste umorni od toga kako se osećate.
Moj posao nije da vas uhvatim u nedoslednosti. Moj posao je da vam pomognem da zajedno polako povežemo ono što možda sada deluje razbacano.
Šta ako ne znam odakle da počnem?
Skepticizam je potpuno razumljiv, naročito ako nikada ranije niste bili na psihoterapiji. Možda se pitate da li razgovor uopšte može da pomogne, da li će biti neprijatno, da li će vas neko osuđivati ili govoriti šta treba da radite.
Na prvom razgovoru ne morate “verovati u terapiju”. Dovoljno je da budete spremni da proverite kako izgleda razgovor i da li vam takav prostor može značiti.
Psihoterapija nije magično rešenje, niti obećanje da će sve nestati posle jednog susreta. Ali može biti mesto na kom prvi put ne morate da glumite da je sve u redu.
Šta ako sam skeptičan/skeptična prema psihoterapiji?
Prvi razgovor sa psihoterapeutom u Novom Sadu i online
Prvi razgovor možemo organizovati uživo u Novom Sadu ili online, u zavisnosti od toga šta vam više odgovara. Nekim osobama je lakše da dođu uživo, jer im znači direktan kontakt. Drugima je lakše da prvi korak naprave iz svog prostora, putem online razgovora.
Ako niste iz Novog Sada, online prvi razgovor može biti dobar način da započnemo bez dodatnog putovanja i organizacije. Ako ste u Novom Sadu, možemo zajedno videti da li vam više odgovara rad uživo ili online.
Po obrazovanju sam master psihologije i psihoterapeutkinja pod supervizijom iz RE&KBT psihoterapije. Edukovana sam i iz EMDR, ACT i CFT pristupa. U radu se posebno bavim anksioznošću, paničnim napadima, brigom, stresom, strahovima, traumom i emocionalnim poteškoćama.
Važno mi je da prvi razgovor bude dovoljno jasan, ali i dovoljno ljudski. Ne dolazite da budete procenjivani. Dolazite da zajedno vidimo šta vam je potrebno.
Kako da se pripremite za prvi razgovor?
Ne morate se posebno pripremati. Ipak, ako vam znači da dođete sa malo više jasnoće, možete pre razgovora kratko razmisliti o nekoliko pitanja:
- Šta me je navelo da sada potražim podršku?
- Šta mi trenutno najviše smeta u svakodnevici?
- Da li postoji situacija, osećaj ili misao koja se često ponavlja?
- Šta bih voleo/volela da bude drugačije?
- Da li imam neko pitanje ili nedoumicu u vezi sa psihoterapijom?
Ovo nije domaći zadatak. Ako ne znate odgovore, možemo ih tražiti zajedno. Nema potrebe da dođete “spremni” kao za poslovni sastanak. Psihoterapija nije PowerPoint, srećom.
Zakazite prvi razgovor
Možete mi se javiti i ako niste sigurni kako da objasnite ono kroz šta prolazite. Prva poruka ne mora biti duga, detaljna ili savršeno sročena.
Dovoljno je da napišete nekoliko osnovnih rečenica: zbog čega se javljate, da li želite razgovor uživo u Novom Sadu ili online, i šta vam je trenutno najvažnije.
Ono što podelite tretira se poverljivo i diskretno. Ne morate u prvoj poruci ulaziti u sve detalje.
Najčešća pitanja
o psihoterapiji
Kako izgleda prvi razgovor sa psihoterapeutom?
Prvi razgovor je početni susret u kom razgovaramo o tome zbog čega se javljate, šta vam trenutno smeta i šta biste želeli da bude drugačije. Ne morate imati spremnu priču niti znati tačan uzrok problema.
Da li moram odmah da pričam o najtežim stvarima?
Ne. Na prvom razgovoru ne morate ulaziti u teme za koje niste spremni. Tempo rada dogovaramo zajedno, a važno je da se osećate dovoljno sigurno da razgovor ima smisla za vas.
Da li prvi razgovor znači da moram da nastavim psihoterapiju?
Ne. Prvi razgovor je prilika da se upoznamo, da procenimo šta vam je potrebno i da vi vidite da li vam moj način rada odgovara. Nakon toga možemo razgovarati o mogućem nastavku, ali odluka ostaje na vama.
Da li prvi razgovor može biti online?
Da. Prvi razgovor može biti online ako vam taj format više odgovara ili ako niste iz Novog Sada. Važno je da imate miran prostor, stabilnu internet vezu i dovoljno privatnosti za razgovor.
Psihoterapija sa mnom iz ugla mojih klijenata
Panični napadi su me zaključali u kuću, a strah od napada na ulici, na otvorenom, je postao moj stalni pratilac. Kroz terapiju, dobio sam ne samo strategije za trenutno smirivanje, već i dublje razumevanje zašto se napadi dešavaju. Najvažnije: verovao sam terapeutkinji jer sam video, na njenom ličnom primeru, da je izlečenje moguće. Danas ponovo putujem, družim se i pravim planove bez straha. To je neprocenjivo za mene. Hvala.
Godinama sam pokušavao da se borim protiv briga i anksioznosti. I uvek bih gubio. Na terapiji sam naučio da se anksioznost ne mora eliminisati, već transformisati. Terapeutkinja mi je pomogla da se uhvatim u koštac sa svim tim neprijatnim osećajima. Sada mi je jasno da su moje brige – rešive. Da je sve rešivo. Iako još uvek idem na terapije – osećam se osnaženo i lakše mi je u životu.
Ja sam mislila da niko ko nije doživeo taj užas panike ne može stvarno da razume. Od tuda i moje nepoverenje prema psiholzima i terapeutima. I bila sam u pravu. Vesna je neko ko profesionalni rad temelji na ličnom iskustvu. I to je bilo ključno u našem radu. Nije me samo naučila tehnikama koje mogu sada da primenjujem, već mi je ispričala, pokazala put izlečenja koji je i sama prešla. Nestao je osećaj usamljenosti i srama. Sada ja kontrolišem paniku, umesto da ona kontroliše mene.